Književnik, partizanski borac i političar Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. godine u Postirama na otoku Braču. Iako je završio studij botanike u Grazu, njegovo životno usmjerenje bila je književnost i prosvjetni rad. Kao srednjoškolski profesor radio je u Zadru, istarskim mjestima i Zagrebu. Bio je i upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, nakon čega odlazi u mirovinu i seli se u Zagreb (1933.).
U Zagrebu je dočekao početak Drugog svjetskog rata, a nakon razočarenja u NDH 1942. godine odlazi u partizane s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem. O njegovom odlasku u partizane izvijestio je čak i Radio London. Tijekom rata počinje se baviti politikom te obnaša dužnost predsjednika ZAVNOH-a, a nakon završetka rata postaje predsjednik Hrvatskog sabora.
Unatoč njegovoj partizanskoj i političkoj karijeri Vladimir Nazor najviše je ostao upamćen kao pjesnik i knjiženik. Kao kuriozitet spomenut ćemo da ga je A. G. Matoš nazvao najhrvatskijim pjesnikom. Prvu zbirku pjesama, Slavenske legende, objavio je još 1900. godine, a popularnost stječe zbirkama Knjiga o kraljevima hrvatskijem i Hrvatski kraljevi. Istodobno piše mnogobrojne pripovijetke s motivima iz hrvatske mitologije. Godine 1908. objavljuje pripovijetku Veli Jože, djelo po kojem će ostati najpoznatiji, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Veliki uspjeh kod publike i kritike postižu i njegova djela Medvjed Brundo i Utva zlatokrila. U vrijeme rata i poraća njegova djela imaju naglašeni komunistički stav, pa tako piše Pjesme partizanske, S partizanima, Legende o drugu Titu i druge.
Vladimir Nazor umro je u Zagrebu 1949. godine.
piše: Dražen Krajcar
POVIJEST.hr
0 Primjedbe