Maršal je u biti bio monarh, i to takav kakve ovi prostori nisu nikad imali
Ima tjedana kad je Josip Broz Tito na hrvatskoj političkoj pozornici zastupljeniji od Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića zajedno.
Činjenica da je Josip Broz već nekoliko desetljeća mrtav - nitko ne uzima ozbiljno.
On ne samo da je jedan od najživljih subjekata naše politike, nego predstavlja i sasvim solidan izvor afera i skandala iz svih područja, od povijesti do životnog stila.
Maršal je, naime, u biti bio monarh, i to takav kakve ovi prostori nisu nikad imali - iako je bio vođa socijalističke revolucije, imao je puno više sličnosti s Aristotelom Onasisom ili plejbojem Porfirijem Rubirozom, nego sa Staljinom, Pol Potom ili Trockim...
Golemo skladište Titovih rekvizita na Brijunima, s više od tisuću predmeta iz svakodnevne uporabe - svjedoči o jedinstvenom razdoblju u životu balkanske političke klase koji se, sasvim sigurno, više nikad neće ponoviti.
Sve su to bili birani primjerci - od odjeće pa do alkoholnih pića, sve je bilo najbolje na svijetu ili jedinstveno...
U jednom od skladišta na Brijunima vrijeme kao da je stalo. U njemu se nalazi više od tisuću osobnih Titovih predmeta, pažljivo spremljenih i sačuvanih te uredno popisanih.
Express je prošle godine prvi ušao u to povijesno skladište koje vrvi stvarima s pričom. Tu su Titove naočale - koje je osamdesetih znala cijela Jugoslavija - njegovi alati, cijela radionica, četka za brijanje, četka za kupanje, njegove lule...
Sve je spremljeno u kutije. Čovjeku odmah upada u oči Diorova kolonjska voda, kao i cijeli set za brijanje Dior, te parfem marke Yves Saint Laurent, što pokazuje da je Broz volio samo kvalitetu. Dobro su očuvani i brojni Titovi “panamski” šeširi koje je volio stalno mijenjati.
Nezabilježeni dendizam za balkanske političare
Josip Broz tako se ponašao od mladosti. No čini se da je i u fazama prije nego što je postao državnik imao dosta stila. Ako malo bolje pogledamo, u povijesti politike na ovim prostorima takav dendizam nije zabilježen nikad, ni prije ni poslije.
Josip Broz Tito ni na jednoj od nekoliko stotina tisuća fotografija nema neurednu frizuru niti je, općenito, šlampav. O tome se jako vodilo računa.
Upitno je ima li mu para i na estradi - Goran Bregović i Zdravko Čolić bili su mu nalik, ali oni su se, s bijelim odijelima, činili više kao estradne kopije kralja estrade Broza nego kao autentični stvaraoci modnog stila. Samo je Ivo Sanader, kod nas, imao smisla za takav životni stil, nitko drugi.
Tuđmana je redizajnirao Rikard Gumzej, ali čovjek iz Trgovišta nije bio “fashion victim”, žrtva mode kao susjed mu iz Kumrovca, koji je od malih nogu sanjao o tome da će postati dendi. Tuđman je nosio predsjedničke obleke zato što je to išlo s funkcijom, Tito je nosio funkciju zato što je to išlo s njegovom samosvješću i ambicijom.
Prvo lijepo odijelo mladi Josip Broz kupio je od štednje još kao bravarski šegrt. Stajalo je 20 kruna, cijelu njegovu mjesečnu plaću. Ostavio ga je u sobi i otišao u bravarsku radionicu da se pozdravi s drugovima.
Kad se vratio u sobu, odijela nije bilo. Bilo je ukradeno. Bio je neopisivo razočaran. Kupio je neko polovno za četiri krune i takav se vratio u Zagorje.
Tito je bio idealan primjerak američkog self made mana, čovjeka koji sam rađa vlastitu veličinu. Početkom prošlog stoljeća Tito radi u tvornici automobila Benz u Mannheimu, u njemačkom Ruhru. U Beču, točnije u Bečkom Novome Mjestu, radi u tvornici automobila Daimler kao probni vozač Mercedesa.
Tamo je naučio njemački i češki jezik. Na svečanom primanju u Hamburgu, koje mu je gradonačelnik priredio kao šefu države šest desetljeća poslije, domaćin mu je postavio zanimljivo pitanje: “Vi ste danas najveći komunist na svijetu. Što bi se s vama zbilo da ste iz Njemačke, 20-ih godina, doista uspjeli otići u Ameriku?”.
Uvijek prvi i najbolji, uvijek je pobjeđivao
"Bio bih najveći kapitalist", rekao je Broz zapanjivši prisutne.
Riječ “najveći” nije negirao ni u jednom ni u drugom kontekstu - čini se da ga je ona najviše zanimala. Još u austrougarskoj vojsci imao je goleme ambicije - u sportu je dogurao do pozicije drugog mačevaoca u cijeloj armiji.
Prije 2. svjetskog rata gutao je knjige iz diplomacije i čitao Klausewitza. “Prošli sam rat proveo kao kaplar, sljedeći sam odlučio biti zapovjednik”, rekao je jednom biografu. Još od mladosti silnu je pažnju poklanjao zdravlju i kondiciji.
Najviše je volio mačevanje, bio je pravi majstor. Nema sumnje da ga je tom sportu privukla elegancija i otmjenost, aristokratski profil koji s radničkom klasom nema puno veze.
“Postao sam najmlađi narednik vodnik u puku. Pobjeđivao sam na pukovskim natjecanjima u mačevanju (poslije druga nagrada na armijskom natjecanju u Budimpešti), a bio sam i dobar skijaš...”, reći će poslije.
Nakon što je 1938. preveo “Historiju SKPb, kratki kurs”, pri čemu je umalo bio optužen za trockizam (to je značilo strijeljanje), od honorara si je kupio zlatni prsten s brilijantom koji nije skidao do kraja života.
Dvije ptice su mu pjevale: 'Marjane, Marjane...'
Među Titovim osobnim stvarima u kutijama su spremljene čak i njegove kupaće gaće, raznih nijansi i modela, kape, štapovi za hodanje - on ih je koristio nekoliko desetljeća prije nego što su ušli u modu - tabakera s posljednjom cigarom, a sačuvan je i dar koji je dobio, cigare s njegovim likom te one s likom Churchilla,Kenedyja, Nehrua, Nasera...
Miko Tripalo, važan hrvatski političar šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kojega je Tito vidio kao svojega nasljednika, posjećivao je Broza na Brijunima.
0 Primjedbe