Teren od Širokog Brijega do Herceg Novog bio je namijenjen za nuklearne probe. Zbog toga je urbanističkim planovima tamo bilo zabranjeno graditi. Ovu šokantnu tvrdnju otkrio je Božidar Matić, prijeratni generalni direktor Energoinvesta, poduzeća koje je radilo na izradi atomske bombe.
O planiranim nuklearnim probama na slabije naseljenim područjima Hercegovine i Dalmacije nikada se do sada nije čulo. Nisu realizirane samo zbog rata i bizarne činjenice što su se Sadamov zet i znanstvenik iz bivše Jugoslavije posvađali pa su gubili vrijeme oko izrade 300 kilometara dalekometnog raketnog bacača koji je trebao nositi bombu. A onda su došle devedesete i rat. Irak je pak Jugoslaviji već prije toga uspio izraditi raketu dosega 100 kilometara.
Bivša je država dva puta bila blizu izrade atomske bombe. Prvi nuklearni program osmišljavao se nakon Drugog svjetskog rata, a drugi osamdesetih godina. Ključnu ulogu imao je Energoinvest i institut ITEN koji su četnici na početku rata uništili i opljačkali. Kada danas prvi čovjek tadašnjeg Energoinvesta, bivši državni ministar tehnologije Jugoslavije i poslijeratni predsjednik Vlade BiH iznosi detalje o započetoj izradi nuklearnog oružja, postavlja se pitanje gdje su dokumentacija i materijali koji su korišteni za njegovu izradu. Ako postoje, oni su i danas velika opasnost. Čak i ako su uskladišteni, funkcioniraju kao “prljava bomba” koja zračenjem zagađuje okoliš. Drugo je pitanje gdje su ti planovi o “atomskim poligonima” zbog kojih je bila zabranjena urbanizacija, time i naseljavanje Hercegovine i dijela Dalmacije. Jesu li ovi prostori baš izabrani zato što su idealni za nuklearne probe ili je to pak dio smišljenog plana o raseljavanju.
Hrvati s ovih područja bili su uglavnom politički nepodobni u bivšoj Jugoslaviji. Država i oni nisu se voljeli i stalno su vodili tihi rat. Hrvati su rušili državu nelojalnošću, terorizmom i drugim sredstvima, a Jugoslavija njih progonima i maćehinskim odnosom. Spominju se mnoge smišljene operacije kojima su ih raseljavali. Motiviralo ih se na “privremeni”, a zapravo trajni rad u Njemačku, iseljavali su ih gradnjom umjetnih jezera (Ramsko, Buško), nametali su im poreze na autohtone proizvode... Sve je to, zapravo, podnošljivo u odnosu na činjenicu da su im planirali zagaditi zemlju nuklearnim bombama.
Hercegovina i Dalmacija danas se oporavljaju od Jugoslavije. Nažalost, novo vrijeme donijelo je nova iseljavanja. Posljedice prijeratnog siromaštva i danas uzimaju danak. Opet se odlazi na “privremeni”, a zapravo trajni rad. Kameniti krajolik ne nudi opstanak zato što mu je jednako kao nekada država maćeha. Područja namijenjena za nuklearne pokuse još uvijek su nenaseljena. I danas se na njih bacaju neke druge, prljave bombe.
0 Primjedbe