Po okončanju Drugog svjetskog rata, socijalistička Jugoslavija predstavljala je ozbiljan napredak u odnosu na NDH. Ljubo Ćesić Rojs kazao bi: Budi muško, reci da si Jugoslaven.
Piše: Dragan Ciglenečki (Novi list)
Kad je Zlatko Hasanbegović imao 23 godine, slikao se s HOS-ovom kapom, koja podsjeća na ustašku, a s 26 je za časopis »Nezavisna Država Hrvatska« pisao tekstove u slavu ustaških heroja. Otkrio je to sredinom veljače tjednik Novosti, a potom se na Hasanbegovića sručila medijska kanonada. Nisu mu pomogla objašnjenja u stilu »bio sam mlad i lud«, jer s razlogom se tada isticalo, spomenute stvari ipak nije radio kao tinejdžer, nego kao mladić koji je u to vrijeme već trebao znati tko mu nosi glavu.
Povod prisjećanja na ovu epizodu tvrdnje su da se Draganu Markovini, predsjedniku Nove ljevice, danas podlo iz prošlosti izvlače izjave u kojima se on deklarirao kao žešći Jugoslaven od ikoga i naglašavao da mu Hrvatska ništa ne predstavlja, a na osnovi kojih je onda u dijelu medija izvrgnut linču.
Zanimljivo, baš je kolumnist Novosti Viktor Ivančić, jako osjetljiv na citiranje tih, kako ih je nazvao, »davnih izjava«, a s obzirom da sam to prije desetak dana i ja učinio, svrstao me među inicijatore Markovininog »obrednog smaknuća«. Sam je lider Nove ljevice, međutim, u priopćenju naveo da je to govorio prije četiri godine, što objektivno i nije bilo tako davno. Kad je beskompromisno ustvrdio da je žešći Jugoslaven od ikoga, Markovina je imao 31 godinu. Bio je, dakle, dosta stariji nego Hasanbegović u trenutku poziranja s crnom kapom i valjalo bi se smatrati da je u potpunosti bio svjestan sebe i svijeta koji ga okružuje.
Tu bih završio svoj odgovor Ivančiću, jer nema smisla šire polemizirati s čovjekom koji je napisao da ja sebe »rado smještam u lijevo-liberalno krilo crkve«?! Ali, Markovinin pokušaj bijega od vlastitih riječi vrijedan je pažnje. Zato što je usporediv s bivšim HOS-ovcima koji negiraju da su pozdrav »Za dom spremni« odabrali zato što su ga koristile ustaše. Kao što oni nemaju hrabrosti priznati da su 1991. odjenuli crne uniforme i preuzeli »Za dom spremni« isključivo stoga što su željeli reafirmirati ustaški pokret, tako se Markovina sada opravdava da mu priču o jugoslavenstvu vade izvan konteksta.
Ako netko u kameru razgovjetno izjavi da je žešći Jugoslaven od ikoga, kakav je tu još kontekst potreban? Markovina se žali da mu desničari ovih dana upućuju razne uvrede i prijetnje, pa je ljudski razumljivo što zbog toga nastoji pomalo zatajiti svoja prava nacionalno-politička uvjerenja. No, o tome je on trebao razmišljati prije nego što je odlučio zakoračiti na političku scenu. Sada kad je već tu, neugodno je čitati njegova »pojašnjenja« što je zapravo htio reći hvaleći se projugoslavenskom orijentacijom.
To što je Markovina takav, sasvim je legitimna politička pozicija. Budući da u Hrvatskoj postoje čak i NDH nostalgičari, nelogično bi bilo da u političkom prostoru nema i onih u čijim je srcima i dalje Jugoslavija. Uostalom, osim prvih godina po okončanju Drugog svjetskog rata, socijalistička Jugoslavija predstavljala je ozbiljan napredak u odnosu na NDH. Ljubo Ćesić Rojs kazao bi: Budi muško, reci da si Jugoslaven.
0 Primjedbe