Jasno je da je ovo sada nemoguće, ali tim najboljih igrača iz bivše Jugoslavije bi sigurno otišao s prvenstva s trofejom.
„Nismo mogli stići Jugoslaviju u kvalifikacijama, ali oni su izbačeni a mi smo otišli na Euro. Igrali smo u ime Jugoslavije i njenih građana; čak smo imali i autobus s jugoslovenskim grbom. Praktično, mi smo bili Jugoslavija, i to je nemoguće objasniti.“
To je izjavio Peter Schmeichel, jedan od najboljih golmana svih vremena, prisjećajući se jednog od najluđih i najapsurdnijih trenutaka u fudbalskoj historiji.
To se desilo kada je nacionalni tim Danske osvojio Evropsko prvenstvo 1992. godine – iako se nisu bili kvalifikovali na takmičenje.
Šest mjeseci prije nego je Euro počeo u Švedskoj 1992. godine, tačnije u novembru 1991. godine, Danci su završili na drugom mjestu u kvalifikacijskoj grupi, iza nacionalnog tima Jugoslavije, za koji mnogi eksperti tvrde da je imao jednu od najtalentovanijih fudbalskih generacija ikada.
U maju 1992. godine, nakon što su počeli neredu u Jugoslaviji, Sigurnosno vijeće UN-a je zabranilo učestvovanje Jugoslavije u svim sportskim takmičenjima.
Kao na lutriji, sretni danski igrači – koji su očekivali da prvenstvo gledaju iz svojih domova – dobili su karte za putovanje u domovinu Ingmar Bergmana i Abbe.
Schmeichel se prisjeća kako su saznali za ovo.
„Imali smo ručak kada su glasine stigle da bi Jugoslavija mogla biti izbačena i da bi mi trebali zauzeti njihovo mjesto, a kada smo se vratili s drugog treninga, to je bilo to – potvrđeno je da smo zvanično učesnici na prvenstvu.“
Ostalo je historija. Danci, vođeni Schmeichelom i veznjakom Brian Laudrupom pobijedili su Holandiju u polufinalu na penale. Četiri dana kasnije, savladali su i Njemačku u finalu s 2-0.
Mnogi navijači to nikada nisu zaboravili. I danas se mnogi ljubitelji fudbala iz bivše Jugoslavije s tugom sjećaju dana kada je UN zabranio njihovom nacionalnom timu odlazak u Švedsku. Većina se naravno pita šta bi se desilo na Euru da nije počeo rat.
Šta da su se fudbalske zvijezde poput, Jarnija, Štimca, Prosinečkog, Bobana, Šukera i Mijatovića ujedinile s Mihajlovićem, Jugovićem i Bokšićem, kao i s igračima koji su već bili proslavljeni – Draganom Stojkovićem, Dejanom Savičevićem, Darko Pančevom i Srećkom Katanecom? Da li bi osvojili?
Ostavimo ove stare fudbalske rane da zaliječe i zamislimo nešto novo – nacionalni tim Jugoslavije na Euru 2016. u Francuskoj.
Ako pogledamo na individualne timove zemalja, sigurno je da bi jugoslovenski tim bio među top tri.
Vidjeli smo kako jedina zemlja iz bivše Jugoslavije na prvenstvu, Hrvatska, pobjedonosno prošla grupnu fazu, pobjeđujući Španiju, jednog od favorita, u posljednjoj utakmici.
Zamislite hrvatski nacionalni tim s drugim zvijezdama iz bivše Jugoslavije koji igraju za četiri najbolja evropska kluba.
Težak zadatak bi bio izabrati početni sastav ili formaciju.
Možda najbolja formacija bi bila 4-3-3 gdje bi sav vrhunski kvalitet „evropskih Brazilaca“, kako su neki zvali stari jugoslovenski tim, došao u prvi plan.
Mjesto na golu bi bilo rezervisano za slovenskog Jan Oblaka koji je odradio nevjerovatan posao u Atletico Madridu na njihovom putu ka finalu Lige prvaka.
Darijo Srna bi igrao na poziciji ofanzivnog desnog beka, dok bi na suprotnoj strani bio Aleksandar Kolarov, Cityjev univerzalni vojnik za lijevu stranu terena.
Štoperi bi bili Chelseajev Branislav Ivanović i bijesni igrač iz Crne Gore, koji inače igra u Atletico Madridu, Stefan Savić.
Bez sumnje, vezni red bi bio najbolji dio tima sa Chelseajevim Nemanjom Matićem, Realovim Lukom Modrićem i Barceloninim Ivanom Rakitićem – ili kraljem slobodnih udaraca, Miralemom Pjanićem, novim playmakerom Juventusa.
Dugonogi ali tehnički veoma spreman, Matić bi bio čuvar zadnje četvorke, ali i sigurna solucija kada bude potrebno oteti loptu i početi napadačke akcije.
Modrić bi sigurno bi zadužen za kreativnost sa svojim „pasovima koji imaju oči“, zajedno s Rakitićem, ili Pjanićem, koji bi mogao imati više mjesta da se približi protivničkom golu za šutiranje ili asistiranje.
Na lijevoj strani napadačkog trija sigurno bi bio efikasni i smrtni Ivan Perišić, dok bi na drugoj strani bio njegov sugirač iz Intera, Stevan Jovetić.
S obzirom da „bosanski dijamant“ – Edin Džeko, od kako je prešao iz Cityja u Romu, teško može pogoditi prazan gol, napadač Juventusa, Mario Mandžukić, bi vjerovatno bio prvi izbor sredine napada.
Sigurno je da nijedan tim na Euru u Francuskoj se ne bi mogao smatrati favoritom protiv ovakvog tima.
Domaći tim, s Paul Pogbom, Antonie Griezmanom i Dimitri Payetom, zaslužuje poštovanje, u to nema sumnje. Španija također ima odličnih igrala, ali ako ih je Hrvatska mogla pobjediti, Jugoslavija bi to uradila bolje.
Drugi timovi i nisu baš posebno dobri. Engleska je neuravnotežena, Belgija se sastoji od individualaca, Portugal ima „individualca“, a sigurno bi bilo previše da osakaćen italijanski tim prosječnih igrača osvoji trofej.
Logički, jugoslovenski tim sastavljen od ovakvih svjetskih zvijezda bi sigurno osvojio Euro.
Ali opet, naravno, nikada ne bi trebali zaboraviti Garry Linakerovu mudrost: „Fudbal je jednostavna igra. Dvadeset dva igrača trče za loptom 90 minuta, i na kraju Njemačka pobijedi.“
Pripremio: Hazim Okanović Izvor:sport.ba
0 Primjedbe