Kad se Tito vratio iz Sjeverne Koreje u Zagrebu je otvoren njihov konzulat u kojem su boravili njihovi špijuni i organizirali otmice
Veliki vođa Kim Jong-un povremeno zna isčeznuti iz javnosti i svi se pitaju gdje je. Jednako tako iščezavali su Japanci u sjevernokorejskom konzulatu u Zagrebu dok mu je zemlju vodio djed Kim II-sung.
Na zagrebačkom Pantovčaku 134c stoji zdanje u kojem se mladim Japancima gubio svaki trag. Ondje je od 1977. djelovao konzulat Sjeverne Koreje, no tek 2001., kad je slučajno uhićena sjevernokorejska špijunka Megumi Yao, otkriveno je što se krilo iza vrata stare vile.
Japanke bi im bile seksualne robinje
Ondje je bio stožer iz kojeg su sjevernokorejski agenti, u suradnji s japanskom terorističkom organizacijom Crvena armija, diljem Europe otimali japanske mladiće i djevojke.
Cilj je bio bizaran: Otete djevojke trebale su služiti kao seksualne robinje pripadnicima Crvene armije i rađati im djecu. A oteti mladići, svi odreda studenti, umjetnici i intelektualci, tu su djecu morali učiti japanskom jeziku, kulturi i načinu života kako bi jednog dana, prošvercani u zemlju bioloških roditelja, zbacili japansku vlast i stvorili novi komunistički poredak.
O boravku korejskih agenatat UDBA je bila dobro informirana i prikrivala je njihovo djelovanje.
Sve se događalo u vili na Pantovčaku
Uhićena Megumi Yao priznala je da je 1983., zajedno sa sjevernokorejskim vicekonzulom u Zagrebu, organizirala otmicu 23-godišnje japanske državljanke Keiko Arimoto.
Njezin zagonetni nestanak tih je godina privukao pozornost zapadnoeuropske medije. Mameći je u klopku, agent je glumio bogatog poduzetnika i trgovca. Lažni poduzetnik bio je, po svemu sudeći, Kim Chou Yuu, koji je svoju konzularnu dužnost u Zagrebu preuzeo u veljači 1981. godine.
Za sve što se događalo u vili na Pantovčaku znao je pokojni Franjo Vugrinec koji je do 1996. godine bio siva eminencija UDBA-e te glavni organizator prikupljanja dosjea o novinarima i oporbenim političarima.
Suradnja trajala do raspada Jugoslavije
Po nalozima iz Beograda, zajedno sa skupinom načelnika operativaca republičke Službe državne sigurnosti, Vugrinec je pomagao sjevernokorejskim špijunskim službama u njihovim akcijama. Sve u ime velikog prijateljstva dviju država.
Suradnja je trajala do raspada Jugoslavije, a 1992. godine zatvoren je konzulat na Pantovčaku. Japanski novinari su 2002. godine došli u Zagreb kako bi otkrili detalje otmica i pronašli bilo kojeg hrvatskog političara, policajca ili obavještajca koji se sjeća sjevernokorejskog konzulata.
Čuvali pripadnike japanske Crvene armije
Zatekli su muk i zdanje na Pantovčaku podignuto pedesetih godina u kojem je poslije konzulata bila smještena privatna tvrtka.
Tri su dana lutali Zagrebom, da bi na kraju identificirali dva stana u kojima je, početkom osamdesetih, sjevernokorejski konzulat sklonio pripadnike japanske Crvene armije, nesumnjivo izvršitelje otmičarskih akcija u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Španjolskoj.
Stanovi se nalaze u obiteljskim kućama u Ulici Baltazara Dvorničića, a jedan od stanara kojeg su zatekli ispričao im je kako se vrlo dobro sjeća jedne od dviju sjevernokorejskih obitelji na tim adresama.
Kukali da su siromašni
Bili su podstanari njegove bake, vrlo šutljivi i nekomunikativni. Razgovarali su jedino sa stanodavkom.
Plaćajući najamninu imali su običaj kukati kako su jako siromašni i kako jedva preživljavaju. Sporno konzularno predstavništvo bilo je otvoreno u okviru tajnog sporazuma između dviju država koji je utanačen u doba Brozova gostovanja u Sjevernoj Koreji.
Korejci su se obvezali od Jugoslavije kupiti ratne podmornice, tenkove i brodove, a Jugoslavija je, zauzvrat, udomila njezine špijune i teroriste koji su operirali u Zapadnoj Europi. Razmjena tih dobara i usluga nastavila se i poslije Brozove smrti, sve do posljednjeg dana SFRJ.
Najizoliranija država na svijetu
U međunarodnim diplomatskim i obavještajnim krugovima znalo se da je kuća na Pantovčaku središte sjevernokorejske otmičarske i terorističke mreže.
Od američke intervencije u tom dijelu svijeta, pedesetih godina 20. stoljeća, Sjeverna Koreja bila je jedna od najizoliranijih država u svijetu.
Japanska Crvena armija uvrštena je na listu terorističkih organizacija krajem šezdesetih nakon otmice aviona.
Prva otmica 13-godišnje Japanke
Japanske vlasti su zabranile njezino djelovanje zajedno s Komunističkom partijom, koja je s terorističkom grupacijom bila čak i personalno isprepletena.
Osuđeni na ilegalu, aktivisti KP Japana i Crvene armije emigrirali su tada u Sjevernu Koreju. Prva poznata otmica bila je 1977. godine kad je na japanskom tlu, na putu od škole do svoje kuće, nestala 13-godišnja djevojčica Megumi Yokata.
No njezin je nestanak dugo ostao neobjašnjen. Projekt nasilne regrutacije japanskih žena i muškaraca u sjevernokorejska “revolucionarna sela” postao je javna stvar nakon dva slučaja koji su, očito pogreškom, probili granice tajnosti.
0 Primjedbe