Pogled na izletnički brod "Sv. Damjan", koji polazi s naše Rive, iskusnom će oku otkriti da je riječ o zaista posebnom plovilu, dok će nama laicima djelovati kao suvremeni i u detalj uređeni brod iz kojega se ori vesela glazba.
Velika prednja rampa kakvu možemo vidjeti na trajektima otkriva identitet ovog starog desantnog čamca, jednog od rijetkih primjeraka takvih plovila Jugoslavenske ratne mornarice, korištenih 80-ih godina prošlog stoljeća za bolju povezanost s otocima.
Što se taj brod rekonstruirao, opremio i prilagodio dnevnim, večernjim izletima i zabavama, na kojemu može boraviti stotinjak putnika, zaslužan je mladi entuzijastični dvojac kojeg čine Dinko Bokšić i Joško Mitrović. Prepoznali su jedinstvenu priliku i odlučili je ugrabiti, pritom uloživši sve što su imali u tu veliku investiciju.
– Na brod smo zapravo slučajno naletjeli, kako to i obično biva, no odluka o kupnji je pala vrlo brzo, kao i početak radova. Ništa ne bi bilo moguće bez podrške obitelji koja nas je zadnje dvije godine rijetko viđala, ali i prijatelja, koji su nam pomagali s radovima koje smo obavljali u hangarima bivšeg "Jugovinila" u Kaštelima. Nitko nije mogao vjerovati da će brod u konačnici izgledati ovakav kakav je danas, bio je zaista u derutnom stanju – a Joškove riječi potvrđuju i fotografije koje su s nama podijelili.
"Nevjernih Toma" bilo je i među nadležnim institucijama koje su zamalo onemogućile njihov pothvat, no vrlo su brzo shvatili da se teško boriti protiv velike volje i truda ovog dvojca. Ekonomist Dinko nije imao puno iskustva s brodovima, no danas je postao pravi stručnjak jer je sudjelovao u svakom aspektu rekonstrukcije, dok je Joško imao dugogodišnje iskustvo rada u čarteru.
Samo pozitiva
– Danonoćno smo tu boravili godinu dana i završili baš u vrijeme prošlogodišnje sezone, tako da ovo ljeto još ispipavamo teren. Nakon mukotrpnih radova, sada smo u drugoj, možda još težoj fazi, kada treba naći svoje mjesto na tržištu – objašnjava Dinko i prvotnu ideju da "Sveti Damjan" postane brod za partyje, što mu omogućuje prostrana paluba i širina broda prikladna za veliki plesni podij.
– Planirali smo noćni đir s jazz muzikom, ali to nije baš naišlo na veći odaziv. Shvatili smo da se treba prilagođavati zahtjevima gostiju. Sada smo u procesu pregovora kako bismo mogli puniti noćne panoramske party ture. Vjerujemo da tu ima potencijala, ali treba imati cijelu mrežu suradnika u klubovima i kafićima – kazuju nam ovi mladi ljudi koji su se za sada usmjerili na izletnička jednodnevna i poludnevna putovanja, posebno ona za Brač, gdje igraju na manje poznate lokacije, kao što je uvala Lovrečina.
– Nije bilo lako ubaciti se u biznis gdje su već uhodane kolege. Odlučili smo stvarati nove i drukčije ponude, te biti što kreativniji. Radimo 24 sata dnevno, okupili smo dobru ekipu i izvrsne bukere.
O poteškoćama i preprekama ne žele govoriti, kažu da treba biti pozitivan i širiti takvu energiju i poruke drugim mladima koji imaju želju biti sam svoj gazda.
– Teško je govoriti o isplativosti, vjerujem da će trebati barem pet godina da se ulaganja počnu vraćati, ali to smo i očekivali. U njega stalno treba ulagati, tu je i ležarina, posada, treba stalno osmišljavati nove načine za privlačenje gostiju. Borimo se, nema odustajanja – iskreno će Joško, objasnivši da bi po putovanju trebali imati pedesetak ljudi i u dnevnim i noćnim turama da se bi taj posao isplatio.
Da sve ne bude samo na riječima, odlučili smo provjeriti iz prve ruke, te smo se zaputili na jedan od njihovih popularnijih izleta na Brač.
Šaroliko društvo
Iznenadila nas je šarolika struktura putnika: obitelji s djecom, mlađi i stariji parovi, ali i grupice mladih, kojima je privlačna pomisao da u jedan dan, točnije od 9.30 pa do 18.30, otkriju nekoliko prelijepih lokacija tog obližnjeg otoka.
Nekadašnji vojni brod s iznimno plitkim gazom, što mu omogućava jednostavan pristup plitkim prilazima i lukama, dokazao se u situaciji velikih valova koji su nas zadesili te pritom preplašili Engleskinju Sarah, koja nije ni slutila da se nalazi na jednom takvom plovilu.
– Zvala sam mog rođaka koji je mornarički časnik da mi kaže što mogu očekivati. Smirila sam se kad mi je posada objasnila da je riječ o bivšem vojnom brodu. Sada mogu mirno ispijati svoje piće – rekla nam je simpatična Sarah, koja se na izlet ukrcala s prijateljicom.
Na tom je primjeru posada "Sv. Damjana" dokazala svoju predanost i uslužnost, a uvjeravaju nas da je to slučaj i kad na brodu nema novinara. Kapetan Ante mirnom rukom upravlja kormilom, barmen Dominik pazi da su gosti zadovoljni dok ispijaju neograničene količine sokova i pića, što je uz ručak uključeno u cijenu izleta od 40 eura, tj. 300 kuna.
Nakon nešto više od sat vremena stižemo u uvalu Lovrečinu, s velikom pješčanom plažom i čistim morem, koja se ne nalazi na ruti sličnih izleta.
Osim opuštanja i kupanja, na rasporedu je ručak u rustikalnom ambijentu domaćina i kuhara Kilija, bračke legende, neslužbenoga gradonačelnika Lovrečine, koji priprema sočna jela s gradela. Put smo nastavili do Postira, gdje su se izletnici mogli upoznati s procesom proizvodnje maslina u Poljoprivrednoj zadruzi te kupiti pokoji njihov proizvod.
Među onima koji su se vidno odlično zabavljali, primijetili smo trojicu mladih, friško punoljetnih Engleza.
– U Splitu stojimo nekoliko dana, nema smisla stalno obilaziti iste lokacije i zato propustiti vidjeti što se još nudi. Pivo je dobro, muzika isto, iskupali smo se na plaži i fino najeli. Sve u svemu, lijepo iskustvo – u ime svojih prijatelja kazao nam je mladi Ben.
Izvor : http://www.slobodnadalmacija.hr/
0 Primjedbe