Desilo se to gospodnje 2004. godine, u 21. vijeku kad su mnogi naši narodi našli svoju vlastitu "slobodu" i izašli iz "okova" prošlosti, ali narod u jednom malom crnogorskom gradiću, Tivtu, riješio je da se vrati više od dvadeset godina unazad, u Titovo vrijeme, i da bar jedan dan osjeti onu slobodu i sreću koju su imali dok se nosila štafeta mladosti za 25. Maj.
Pomislit će mnogi da je to bio skup Titovih suboraca, ali nije bilo tako. Skupilo se tu mještana koji su pamtili sva tri posljednja rata pa do onih od 2-3 godine starosti, koji nikad neće imati tu šansu da postanu Titovi pioniri , ali su mnogi od njih imali crvene marame i plave kapice sa crvenom zvijezdom petokrakom.
U pojedinim momentima, kad su se sa ozvučenja na pozornici čuli zvuci melodija kao što su "Sa Ovčara i Kablara" ili "Od Vardara pa do Triglava" i mnogih drugih melodija nastalih u Titovo doba, stezalo se grlo i oči se vlažile, ne znam dali od sreće što sam tu ili tuge kad se sjetim stvarnosti koja je zahvatila cijelu zemaljsku kuglu.
Nema više Tita, nema solidarnosti medu narodima, nema nesvrstanih - sve se pretvorilo u profit, u prevlast bogatih i patnju porobljenih i iskorištenih.
Ali baš na Balkanu, u Crnoj Gori, u malom mjestu Tivtu, narod je odlučio da se podsjeti kako je bilo prije. Pripreme za proslavu su počele u ranim prijepodnevnim časovima. Na rivi se polako dizala pozornica. U SFRJ konzulatu je bilo živo i vladala je užurbanost. Konzul je trčao na sve strane da bi priveo uspješno sve pripreme. Ispred konzulata stajao je crni Mercedes, poklon konzulatu, a koji je koristio Predsjednik Tito u svojim posjetama Crnoj Gori. Na zidu kuće iza njega se nalazila Titova slika a narod je prolazio i vidjela se srdačnost u pogledima. Oko jedan sat popodne, pošto je konzul lično povezao crvene marame oko vratova omladinaca, krenula je štafeta mladosti na svoj put.
Kako se primicalo veće sve je više naroda pristizalo na rivu. Neki su nosili zastave SFRJ a mnogi su oko vrata nosili pionirske marame iako već odavno nisu bili pioniri. A bilo je i pravih malih pionira koji su u bijelim košuljama sa maramom i kapicom podsjećali na jedno davno doba. Muzika je počela oko 6 sati i narod se u sve većem broju skupljao. Folklorne grupe u nošnjama svih naših naroda i narodnosti su plesali i igrali kola a kasnije su im se pridružile i ostale plesne grupe. Sve je bilo u štimungu Dana Mladosti. Napokon u 8 sati stiže štafeta nošena rukama omladinaca tog kraja. Zadnja primo-predaja je izvrešena ispod velikog panoa sa Titovom slikom što je narod oduševljeno pozdravio i štafetna palica praćena gromoglosnim aplauzom krenula je prema pozornici. Sve je bilo kao nekad davno i nitko ne bi rekao da se išta u Jugoslaviji promjenilo.
Ali realnost je drugačija i to moramo da prihvatimo.
Vuk. Tivat 25.maj 2004.
0 Primjedbe