Soko G-4 Super Galeb (N-62), jednokrilni dvosjedni školsko-jurišni avion koji je proizvodio mostarski SOKO. Avion je razvijan tokom sedamdesetih godina u VTI u Žarkovu sa ciljem da se napravi nasljednik za G-2 (N-60) kako bi se omogućila uspješna prelazna obuka i lakši prijelaz pilota na moderne borbene avione četvrte generacije.
Razvijen je u dvije verzije, prva s klasičnim horizontalnim repom sa krmilom, druga sa integralnim cjeloobrtnim horizontalnim repom. U prvoj varijanti je proizvedeno šest primjeraka, koji su služili kao tegljači meta. Druga varijanta je usvojena kao serijski standard. Prvi prototip je poletio 18. jula 1978. godine, drugi (sa cjeloobrtnim horizontalnim repom) godinu dana kasnije. Serijska proizvodnja je počela tokom 1983.
Super Galeb je projektovan namjenski da zamjeni G-2 Galeb. Savremeno je koncipiran sa nadvišenjem zadnje kabine, sa hidrauličkim servo pokretačima na krilcima i integralnom repu, negativnog diedra i sa pilotskim sjedištem sa kojim je sigurno spašavanje na nultoj brzini i na nultoj visini. Komande leta se koncepcijski poklapaju sa rješenjima na avionu Orao, samo u mehaničko hidrauličkom segmentu. U ovom slučaju, nije bio nužan elektronski dio (prigušivači i autopilot). Velika je nepovoljnost izbor motora Vajper (engl. Viper), što mu je umanjilo kvalitet. Inače je G-4, po svim ocjenama, najuspješniji avion iz jugoslavenskog razvoja i proizvodnje. U toku projekta, posvećena je posebna pažnja strogoj optimizaciji upravljivosti i stabilnosti aviona, bez uvođenja dopunskih uređaja (pomagala). To se potvrdilo i u letu sa ostvarenim vrhunskim karakteristikama
0 Primjedbe